• CHAPTER TWO

U ovom ulomku Freud je tek na početku svoje karijere, i uvježbava se u domeni psihijatrije koja se zove psihoterapija. U ono vrijeme bile su poznate dvije metode psihoterapije, jedna je bila proročka u kojoj su se snovi tokom noći pojavljivali simultano i neujednačenog sadržaja, a važni su u toj metodi simboli koji se u snovima pojavljuju.

U drugoj metodi snovi služe kao inspiracija za umjetnička i poetska djela, oni su više kao halucinacije (fantazije) kao posljedica psihoaktivnih sredstava ( u ono vrijeme se nije znalo da je kokain droga i služio je pacijentima kao lijek, i morfij je bio dozvoljeno sredstvo liječenja psihičkih bolesti).

Znanstvenik se našao u delikatnoj situaciji kada ga je nazvala pacijentičina obitelj i javila mu da je ona bolje i da se osjeća stabilno i da više neće posjećivati psihoterapeuta (Freud).

Freud navodi da je pacijentica bolovala od bolova u stomaku i crijevima za koje su doktori tvrdili da nije posljedica virusne ili bakterijske infekcije nego da je posljedica psihosomatske boli, pacijentica, kako navodi Freud, je bila puna hvale za talentiranoga liječnika i primjećivala je rezultate njegovog truda, no Freud navodi u samoj analizi vlastitih proučavanja da je pacijentica bila oronulog fizičkog izgleda, da je koristila zubalo i da je tokom jednog od razgovora od nje saznao da je udovica, što objašnjava podrijetlo njezine psihosomatske boli.

Freud navodi kako je morao biti ograničen tokom analize njezinih snova (koje ne prepričava u samom odlomku) osobito zbog toga što je dio njezinih snova bio rezultat sadržaja njezine slomljene podsvjesti, a dio snova je bio rezultat dnevnih događaja koji su se njoj događali. Ti snovi su dolazili upakirani kao njeni vlastiti nutarnji problemi koje ona nije mogla riješiti i koji su joj se stalno vrtili po mislima.

Tako je Freud prepričao svoj vlastiti san u kojem se nalazi ta pacijentica i psihoanalizirao ga jer ga je zabolio ton kojim se njemu samome obratila pacijentičina obitelj, jer je on sam jako posumnjao u to da je žalobna udovica zaliječena i da joj je bolje i pekla ga je savjest.

U tom snu on navodi da su se on i udovica (Irma) našli na proslavi rođendana liječnikove gospođe te tokom psihoanalize i sam opisuje zbunjenost i potisnute želje i nametnute misli koje je osjećao dok je promatrao udovicu u rukama svojega najboljega prijatelja psihijatra Leopolda za kojega navodi da je liječnik koji razmišlja polako i temeljito.

Tokom psihoanalize on je pokušao riješiti vlastite psihičke traume koje je imao jer su ga kolege na poslu osuđivale zbog njegovih neuobičajenih svjetonazora za to doba u kojem je on djelovao.

• CHAPTER THREE

U poglavlju broj tri pisac se osvrće na snove svojih suradnika koji su ih prepričavali njemu samom. Pisac zaključuje da je uzrok snova potisnuta potreba ili želja koju osoba koja sanja san nije ostvarila u realitetu. Freud navodi kako je sanjao san u kojem je stajao pred umivaonikom i nakon što se probudio bio je jako žedan. Pisac navodi kako snovi mogu biti jednaki u više sesija ali značiti različite stvari i da to ovisi o našim odnosima i socijalnim interakcijama (socijalna psihijatrija). Pisac navodi različite vrste žeđi, žeđ za novim poslovnim iskustvima, žeđ za roditeljstvom, žeđ za putovanjem.

Moram napomenuti kako sam pisac navodi da njegova djeca nemaju snove kao odrasli ljudi i da je djecu lako izmanipulirati, jer djeca imaju potisnute želje npr. u rasponu intelekta niskorangiranih evolucijskih produkata i nešto više rangiranih; koji su ustvari životinje a ne ljudi.

• CHAPTE FOUR

"San je zamaskirano ispunjenje, potisnute želje."

"In histeria identification is most frequently eployed to express a sexual community. The histerical woman indentifies herself by her symptoms most readily - though not exclusively - with person with whom she had had sexual relations or who have had sexual intercourse with the same persons as herself. Language takes congnisance of this tendency: two lovers are said to be one. In one simply thinks of sexual relations ; they need not necessarily histerical processes of though when she expresses her jealousy of her friend ( which, for that matter, she herself admits to be unjustified) by putting herself in her friend s place in her dream, and indetifying herself with her by fabricating a symptom ( the denied wish). One might further elucidate the process by saying: In the dream she puts herself in the place of her friend, because her friend has taken her own place in relation to her husband s esteem."

Ovim riječima Freud naglašava različitost psihogene neuroze i neurotične anxioznosti.

Prema Freudu psihogena neuroza je zamaskirana želja za odnosom sa partnerom, a neurotična anxioznost potiće od želje za odnosom u kojoj je u podlozi bolan san o spajanju dvije nespojive stvari - želje za okrivljavanjem samoga sebe i fobije da će biti kažnjen.